RADNO ISKUSTVO

1964 – 1965.

U „svijet rada“ ulazi kao poljoprivredni tehničar sa završenom (onodobno prestižnom) srednjom poljoprivrednom školom u Iloku.

Zapošljava se u Zemljoradničkoj zadruzi Selenča kod Bača – Vojvodina kao referent za hmeljarstvo, a potom i stočarstvo.

1965.

Poslije odsluženja vojne obveze radi kao referent stočarstva u Poljoprivredno-prehrambenom kombinatu Županja, radna jedinica Drenovci II.

1966 – 1970.

Studij agronomije na Sveučilištu u Zagrebu, Poljoprivredni (danas Agronomski) fakultet, smjer Bilinogojstvo – ratarstvo, završava u roku s visokim prosjekom ocjena.

Tijekom studija 1967. godine obavlja tromjesečnu stručnu praksu u Institutu Max Planck u Mariensee/Reinbecku, nedaleko Hamburga (Savezna Republika Njemačka).

Ondje upoznaje njemački pristup znanstvenom radu – ozbiljnost, vrhunsku organiziranost i timski rad.

1971 – 1972.

Akademsku karijeru započinje kao asistent u Zavodu za pedologiju Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.

Izvodi terenske i laboratorijske vježbe iz kolegija Pedologija.

1972 – 1973.

Nakon sloma „Hrvatskog proljeća“ prelazi u Institut za pedologiju i tehnologiju tla – Zagreb.

Radi kao asistent za genezu i kartografiju tala na projektu Opća pedološka karta Hrvatske mjerila 1:50 000.

U projektu sudjeluje do završetka 1986. godine te neposredno upoznaje pedosferu panonske, gorske i sredozemne Hrvatske.

Tada trajno prihvaća koncept tla kao nacionalnog prirodnog bogatstva.

1973 – 1984.

Jedanaest godina nastavnog, znanstvenog i stručnog rada na Višoj poljoprivrednoj školi u Križevcima.

Sudjeluje u projektu OPK Hrvatske te surađuje sa Šumarskim fakultetom i Jugoslavenskim institutom za četinjače u Jastrebarskom.

Izvodi nastavu i vježbe iz kolegija Pedologija i Melioracije tla.

1976. objavljuje udžbenik Pedologija, a 1982. izlazi drugo izdanje.

Udžbenik dugoročno definira temeljna znanja o tlu za studente viših poljoprivrednih škola.

1979.

Organizira i sudjeluje u popisu knjižne ostavštine akademika Mihovila Gračanina.

Sudjeluje u osnivanju Spomen-zbirke ostavštine Mihovila Gračanina u Muzeju poljoprivrednog školstva.

1984 – 2010.

Na poziv V. Mihalića vraća se na Agronomski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za opću proizvodnju bilja.

Izvodi nastavu iz kolegija Osnove agrikulture i Opća proizvodnja bilja na dodiplomskom i poslijediplomskom studiju.

U reformirani studij uvodi izborne kolegije Ekološka poljoprivreda i Zaštita tla i voda.

U okviru Bolonjske reforme kolegiji prerastaju u studije Agroekologije i Ekološke poljoprivrede – prve takve u ovom dijelu Europe.

Sudjeluje u razvoju i izvođenju nastave u Zagrebu, Splitu, Mostaru i Sarajevu, promičući koncept održivog gospodarenja tlom.

2013. – 2016.

Suautor je triju priloga u knjizi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti Hrvatsko nacionalno blago – Prirodna bogatstva:

– Raspoloživost površinskih voda u Republici Hrvatskoj
– Poljoprivredno tlo kao dobro od nacionalnog interesa
– Bogatstvo hrvatske agrosfere biljnim vrstama

2015.

Kao prvi autor, sa suradnicima priprema monografiju povodom 60. obljetnice Zavoda za opću proizvodnju bilja.

Monografija prikazuje razvoj i doprinos Zagrebačke agroekološke škole u znanosti, obrazovanju i praksi.